Changes

Korčula iz Ita Wikipedia, slobodna enciklopedija.

Korčula iz Ita Wikipedia, slobodna enciklopedija.

Grad Korčula je sastavljena od pet naselja (naselje)

Korčula je najveći grad na otoku Korčuli u Hrvatskoj .

Korčula je sjedište biskupije od 1300 do 1828 .

Grad Korčula je sastavljena od pet naselja

 

Korčula je bila sjedište biskupije od 1300 do 1828 .

   

   

 

Dalmatiski Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću

Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću

Na popisu iz 1910 Talijani su bili 25% stanovništva centra Korčule i 15% obližnjem selu Petrara. U ostatku grada, kao iu ostatku otoka, bilo je talijanski. Većina Talijani su malim obrtnicima, posebice cut-kamenja, zidara i tesara, obrta u kojima se ti curzolani Petrara i onih nastavnika i bili poznati i cijenjeni izvan granica Dalmacije. Manjina, međutim, bila sastavljena od zemljoposjednika, trgovaca i trgovaca. U 1861 curzolani politički predstavnici talijanskog jezika bili su članovi obitelji revizora Smerchinich (Smerkinić, slavenskog podrijetla). U 1867 talijanske Smerchinich je bio izabran u parlamentu u Beču . Međutim, počeo rad slavicized grada od strane austrijskih vlasti, koji smatraju Hrvati vjerni podanici nego Talijani. U 1893 , prosvjedi protiv lokalnog stanovništva, carske vlasti je u neposrednoj blizini lokalne talijanske škole i obrazovanja je dao isključivo u Korčuli Hrvatska. No, grad Korčula i dalje glasovati za Smerchinich kompaktno. Štoviše, kao odgovor na rastuće radu Gradske slavicized do Korčule, u 1895 , je osnovan jedan od prvih mjesta u National League, koji težio za očuvanje talijanskog jezika i kulture na licu mjesta. Međutim, unatoč slavicized prisiljeni sva djela lokalnih vlasti i distrikt Korčule, u 1909 je još uvijek imao dvojezični karakter. S propasti Austro-Ugarske nakon završetka Prvog svjetskog rata, došao na Korčulu žestoke sporove između talijanske i hrvatske.

Na popisu iz 1910 Talijani su bili 25% stanovništva centra Korčule i 15% obližnjem selu Petrara. U ostatku grada, kao iu ostatku otoka, bilo je talijanski. Većina Talijani su malim obrtnicima, posebice cut-kamenja, zidara i tesara, obrta u kojima se ti curzolani Petrara i onih nastavnika i bili poznati i cijenjeni izvan granica Dalmacije. Manjina, međutim, bila sastavljena od zemljoposjednika, trgovaca i trgovaca. U 1861 curzolani politički predstavnici talijanskog jezika bili su članovi obitelji revizora Smerchinich (Smerkinić, slavenskog podrijetla). U 1867 talijanske Smerchinich je bio izabran u parlamentu u Beču . Međutim, počeo rad slavicized grada od strane austrijskih vlasti, koji smatraju Hrvati vjerni podanici nego Talijani. U 1893 , prosvjedi protiv lokalnog stanovništva, carske vlasti je u neposrednoj blizini lokalne talijanske škole i obrazovanja je dao isključivo u Korčuli Hrvatska. No, grad Korčula i dalje glasovati za Smerchinich kompaktno. Štoviše, kao odgovor na rastuće radu Gradske slavicized do Korčule, u 1895 , je osnovan jedan od prvih mjesta u National League, koji težio za očuvanje talijanskog jezika i kulture na licu mjesta. Međutim, unatoč slavicized prisiljeni sva djela lokalnih vlasti i distrikt Korčule, u 1909 je još uvijek imao dvojezični karakter. S propasti Austro-Ugarske nakon završetka Prvog svjetskog rata, došao na Korčulu žestoke sporove između talijanske i hrvatske.

Dana 4. studenog, 1918 , talijanske mornarice okupirale grad. Mnogi su u to vrijeme, također je dao neke na pošiljku D'Annunzio u Korčuli, slična priča rijeke . Međutim, u 1921, Italija odustao i povukao se na otok, bacanje u depresiju previranja u lokalnom talijanskog stanovništva (tada oko 900 ljudi). Situacija je otežala činjenica da je između 1918 i 1920 , talijanske vlasti okupacije je poticao i odnio dio talijanske lokalne anti-jugoslavenske političke događaje, nego na. Ovo pravilo je stvorio neprijateljstvo između Talijana i Hrvata, koji je bio strah od rizika od odmazde u vrijeme pojave suvereniteta Jugoslavije, a rizik od egzodus talijanskog stanovništva. U ožujku 1921, da situacija događa i egzodus Talijana curzolani počela. To je bio ubrzan događanja i skupove neprijateljski u Italiju i Talijana koji su se ponavljaju svaki dan, potaknut posebice braća Arneri (od talijanskog porijekla), bivši austrijski dužnosnici. U svibnju 1921 , više od polovice lokalnih Talijani napustili otok.  

Dana 4. studenog, 1918 , talijanske mornarice okupirale grad. Mnogi su u to vrijeme, također je dao neke na pošiljku D'Annunzio u Korčuli, slična priča rijeke . Međutim, u 1921, Italija odustao i povukao se na otok, bacanje u depresiju previranja u lokalnom talijanskog stanovništva (tada oko 900 ljudi). Situacija je otežala činjenica da je između 1918 i 1920 , talijanske vlasti okupacije je poticao i odnio dio talijanske lokalne anti-jugoslavenske političke događaje, nego na. Ovo pravilo je stvorio neprijateljstvo između Talijana i Hrvata, koji je bio strah od rizika od odmazde u vrijeme pojave suvereniteta Jugoslavije, a rizik od egzodus talijanskog stanovništva. U ožujku 1921, da situacija događa i egzodus Talijana curzolani počela. To je bio ubrzan događanja i skupove neprijateljski u Italiju i Talijana koji su se ponavljaju svaki dan, potaknut posebice braća Arneri (od talijanskog porijekla), bivši austrijski dužnosnici. U svibnju 1921 , više od polovice lokalnih Talijani napustili otok.  

Na kraju te godine, samo 180 Talijana, koji nisu boravili na otoku, okupljeni oko mjesne škole, a zatim zatvorena. U 1923 , broj Talijana bio smanjen na 46. Mnogi Talijani, međutim, imao prednost jugoslavenskog državljanstva ne gubi svoje gospodarske djelatnosti. Doista, u 1933 mješovite osnovne škole imali 40 učenika talijanskog grada. Korčula je također nastavio djelovati Talijanske unije, udruga pod predsjedanjem Michele Smerchinich, sa 41 članova Ostali članovi glavnih talijanskih obitelji (Benussi, Damianovich, Depolo, Perucich, Radizza, Smerchinich, Vinz, Zanetti). Na kraju Drugog svjetskog rata, međutim, više nisu bile lijevo na Korčuli Talijani.

Na kraju te godine, samo 180 Talijana, koji su boravili na otoku, okupljeni oko mjesne škole, a zatim zatvorena. U 1923 , broj Talijana bio smanjen na 46. Mnogi Talijani, međutim, imao prednost jugoslavenskog državljanstva ne gubi svoje gospodarske djelatnosti. Doista, u 1933 mješovite osnovne škole imali 40 učenika talijanskog grada. Korčula je također nastavio djelovati Talijanske unije, udruga pod predsjedanjem Michele Smerchinich, sa 41 članova Ostali članovi glavnih talijanskih obitelji (Benussi, Damianovich, Depolo, Perucich, Radizza, Smerchinich, Vinz, Zanetti). Na kraju Drugog svjetskog rata, međutim, više nisu bile lijevo na Korčuli Talijani.

Gradovi i općine u regiji Dubrovačko-neretvanskoj:

=====Gradovi i općine u regiji Dubrovačko-neretvanskoj=====

Mjesto: Korčula (Korčula) · Metcovich (Metković) · Fort'Opus (Opuzen) · Porto toler (Ploče) · Ragusa (Dubrovnik)

Mjesto: Korčula · Metcovich (Metković) · Fort'Opus (Opuzen) · Porto toler (Ploče) · Ragusa (Dubrovnik)

Zajednička: žohar (Blato) · Dubrovačko Primorje · Iagnina (Janjina) · Valley Kanali (Konavle) · Norino Tower (Kula Norinska) · Lastovo (Lastovo) · Lombarda (Lumbarda) · Mljet (Mljet) · Pojezerje · Sabbioncello (Orebić ) · Slivno · Smoquizza (Smokvica) · Ribnjak (Sharon Stone) · Trpanj (Trpanj) · Vallegrande (Vela Luka) · Zažablje · Župa Dubrovačka ·

Zajednička: žohar (Blato) · Dubrovačko Primorje · Iagnina (Janjina) · Valley Kanali (Konavle) · Norino Tower (Kula Norinska) · Lastovo (Lastovo) · Lombarda (Lumbarda) · Mljet (Mljet) · Pojezerje · Sabbioncello (Orebić ) · Slivno · Smoquizza (Smokvica) · Ribnjak (Sharon Stone) · Trpanj (Trpanj) · Vallegrande (Vela Luka) · Zažablje · Župa Dubrovačka ·