Difference between revisions of "Korčula Povijest"

MyWikiBiz, Author Your Legacy — Thursday October 31, 2024
Jump to navigationJump to search
Line 35: Line 35:
 
Zaštićen pod  rimski orlovima, Korčula je uživala mir i bilo je obilato. Ni zbog promjene događaja nije ona pokušala tražiti slobodu, a na prvo Korčula je bila vjerana Rimu. Rimsko carstvo se podijeljeno i Korčula je bila pod vlašću Konstantinopola. Kada je Cezar izgubio snage, dana boli su bili bliži.
 
Zaštićen pod  rimski orlovima, Korčula je uživala mir i bilo je obilato. Ni zbog promjene događaja nije ona pokušala tražiti slobodu, a na prvo Korčula je bila vjerana Rimu. Rimsko carstvo se podijeljeno i Korčula je bila pod vlašću Konstantinopola. Kada je Cezar izgubio snage, dana boli su bili bliži.
  
Od vrlo starih izvješća otkrili nedavno, koji se smatraju ne apokrifnim, istaknuo kako je zastrašujuće invazije Narentani (Neretljani) bilo otoku, kada je određeni kralja ''"koji je, bježeći od progona Narentani flote, su sagradili tvrđavu u Siralievaz"''.<ref>Latin: ''"qui fugiens a persecution galearum Narentinorum construxit arcem in Siralievax"''</ref>  u kojoj se sa sto svojih sljedbenika, gdje on je sam bio stacioniran, uspjeli su sakupiti obranu. Ovaj kralj morao je da nagradio dodatni utvrde: Maxima Autem, kaže  u izvješću,{{Cquote |''ali najveća utvrda je bila jedna podignut u mjestu koje mještani nazivaju Bradat, u blizini je bio stana jedanog dobaog čovjeka, svetac čije ime je Sveti Visko'' <ref>Latin:''"arx fuit in domorio incolum quem locum appellant Bradat apud domum unius hominis probi, et sacnti quem incolae dicunt Sveti Visko"''</ref>}}
+
Od vrlo starih izvješća otkrili nedavno, koji se smatraju ne apokrifnim, istaknuo kako je zastrašujuće invazije Narentani (Neretljani) bilo otoku, kada je određeni kralja ''"koji je, bježeći od progona Narentani flote, su sagradili tvrđavu u Siralievaz"''.<ref>Latin: ''"qui fugiens a persecution galearum Narentinorum construxit arcem in Siralievax"''</ref>  u kojoj se sa sto svojih sljedbenika, gdje on je sam bio stacioniran, uspjeli su sakupiti obranu. Ovaj kralj morao je da nagradio dodatni utvrde: Maxima Autem, kaže  u izvješću,{{Cquote |''ali najveća utvrda je bila jedna podignut u mjestu koje mještani nazivaju Bradat, u blizini je bio stan jedanog dobaog čovjeka, svetac čije ime je Sveti Visko'' <ref>Latin:''"arx fuit in domorio incolum quem locum appellant Bradat apud domum unius hominis probi, et sacnti quem incolae dicunt Sveti Visko"''</ref>}}
  
 
==Poveznice==
 
==Poveznice==

Revision as of 08:15, 17 April 2011

(work in progress-radovi u tijeku)

  • Povijesni Kompendij otoka Korčula - Nikola Ostojić [1]

(Izvorno napisani na talijanskom jeziku. Tisak tvrtka G. Woditzka - Zadar/Zara) 1858)

Nikola Ostojić (1803-1869) autor "Povijesni Kompendij otoka Korčula" (Nicolo Ostoich, Compendio Storico dell Isola di Curzola).

Prvo poglavlje - Podrijetlo i događanja

Neki očevi povijesti pišu o spisima Ditte [2] koji je bio iz Kreti. Kada piše o ratu Troje, on je napomenuo da Antenore je prvi došao na otoku i izgradio grada. Zbog tamne izgled svojih šuma otok je bio pozvan Corcira Melaena (Latinski: Corcyra Nigra - Crna Corcyra). Ostali sljedbenici njegova pozicija tvrde da oni nisu bili prognanici iz Ilius, ili bjegunaci iz Gnido. Zauzvrat vernacularisation od Ditte (rad Cav) [3] Compagnoni, [4] navodi da Antenore ostao u Grčkoj, ali je rekao Aeneas, bio je vjerojatno vođa kolonije i osnivač grada Curzola (Korčula staro ime).[5] Ova teorija je bila u konkurenciji mišljenje Darete, Phrygian i drugih suvremenika iz tih povjesnih vremena.

Istinitost ove tvrdnje, s obzirom na mitološku kronologiju gramatički Aleksandrijske Heratostene, trebalo da se vratimo oko 1184 prije Krista, u vrijeme u kojem prema Bibliji, Gideon je sudio Izraelu: 126 godina prije Davidova dolaska na prijestolje. No povjesničar, više tradicionalna nego bilo što drugo, ne mogu osloniti na tim nejasnim tvrdnjama. Pogotovo kada se suočavaju sa kritikom. Ditte i Darete nisu znali kako bi potridila njihova povijesna teorija. Bilo da su Antenore ili Aeneas bile vođe, ili Gnidi ili Trojanci kolonizatora proučavanje lokalne starina izaziva uvjerenje da je Korčula u antičko doba nije bio neko grčko-feničanski mjesto. Iako u tom periodu postoji zaključke koji uopće nisu neutemeljena, ali nisu određene u pozitivne načinu.

Misterija se briše onda kada Iliri postali moćni gospodari Jadrana. Njihov kralj Agron, tvrdeći njegov autoritet na ostale susjedne otoke, također okupira Korčulu (u 230 prije Krista).[6] Nakon njegove smrti Korčula dobiva svoju nezavisnost, udovica kraljice Teute [7] preuzela kontrolu nad otoku opeta. Dok se Demetrije Fario imenovan kao župan, Korčula su se predali Rimljanima zajedno sa Lesina (Hvar), njegova domovina. Bilo Agron i Teuta nasilno okupirale otok s upotrebom oružja, ne može se ustvrditi. Aleksandrijskog Appiano kaže kako nema više od: "i jednom (oni) osvojili otok Pharum (Hvar)"; [8] što se čini nam kao kombinacija. Samo u doba Cezara Oktavijan August (35 prije Krista) se u povijesti ljudskog zbivanja postanu jasna. Poznato je sada po prvi put, da Curzolani (stanovnika Korčula) pokušali pečat svoju slobodu s vlastitom krvlju. Dali su otpor s tjeskobno hrabrost prema Trijumvir koji je došao osobno da ga osvojiti. Kazna bila je jednaka otpora. Aleksandrijskog Appiano nam govori o težini kazne i uzrok rata:

Nakon žestokog rata, Divus Augusta porazio stanovnici Melite [9] i Corcyra (Krf),[10] koji su u to vrijeme, bili predkaju svoji zaliha, razlog za rat je bio da su ti otočani su se dali u piratstvo i zarazili more sa svojim flota brodova. Sve odrasle osobe su ubijeni, dok je preostali ljudi su prodani kao robovi. [11]

Ali ako Oktavijan u represije koju je on uzrokovalao, on nije smatrao da otok nije nedostojnim njegovu pažnja za dobrobit. Slanje rimskih kolonista za bolje razumijevanje i regulirati navike, utirući put za mnogo većih uzgoj i smanjivanje prve represije. Ako nadgrobnih spomenika koji su pronađeni među ostacima raspršena diljem otoka svjedoči na postojanje rimske kolonije, objašnjavaju njihovu namjenu.

Korčula, od svojih početaka do danas, bila je u postojanju 3038 godina, i klasificira svoju povijest politički život u slijedećim fazama:

  • Slodbodna s vlastitim neovisnost do okupacije Agrona, a onda za vrlo kratkim intervalima po Teuta, Rimljani (Octaviano Augusta), a zatim u vrijeme Veneti [12] 1180-1252, 1254-1258, i od 1418 - 1420, u cjelini.
  • U skladu s rimskih careva prvi sa zapada, a zatim s istoka, od Augusta u Heraklije do 642.
  • Pobjedeni i stavljeni pod kofederaciju Narantani (Neretljani Slaveni) [13] 642-999.
  • Osvojili Veneti pod vodstvom dužda Pietra II Orseolo 999 do 1100.
  • Održan je pod Đenovljani 1100 - 1129.
  • Zauzevši ponovno pod Popone Zorzi, od Regija Veneto, a od strane Republike podvrgnuti ovoj kući Zorzi 1129 - 1180, 1252 do 1254, a od 1258 do 1357.
  • Posjedovali u ime kralja Ugarske iz 1257 i uz kraće prekide od Đenovljanin do 1418.
  • U 1420 posvetivši sama od sebe Republici Veneciji. Oslobođen od poreza sve do 1797 od strani Venecije.
  • Predali se zajednom sa Republici Veneciji, Napoleonu Francuskoj. Sjedinjeni s Kraljevine Italije 1806 do 1807, a kasnije 1808 - 1813 prilogu s dalmatinskim dio Ilirskih Pokrajina.
  • Poduzeti i drže Rusi u 1808
  • Preuzeto od Francuske od Engleza 1813 - 1815.
  • Okupirana od strane Austrije, prvo od 1797 do 1806, kasnije pod Bečkim (Wien) Ugovor od 1815 do danas 1858.

Drugo poglavlje - Bitke na otoku Korčuli

Zaštićen pod rimski orlovima, Korčula je uživala mir i bilo je obilato. Ni zbog promjene događaja nije ona pokušala tražiti slobodu, a na prvo Korčula je bila vjerana Rimu. Rimsko carstvo se podijeljeno i Korčula je bila pod vlašću Konstantinopola. Kada je Cezar izgubio snage, dana boli su bili bliži.

Od vrlo starih izvješća otkrili nedavno, koji se smatraju ne apokrifnim, istaknuo kako je zastrašujuće invazije Narentani (Neretljani) bilo otoku, kada je određeni kralja "koji je, bježeći od progona Narentani flote, su sagradili tvrđavu u Siralievaz".[14] u kojoj se sa sto svojih sljedbenika, gdje on je sam bio stacioniran, uspjeli su sakupiti obranu. Ovaj kralj morao je da nagradio dodatni utvrde: Maxima Autem, kaže u izvješću,

ali najveća utvrda je bila jedna podignut u mjestu koje mještani nazivaju Bradat, u blizini je bio stan jedanog dobaog čovjeka, svetac čije ime je Sveti Visko [15]

Poveznice

References (Izvori)

  1. ^ Nikola Ostojić je iz Blato (Blatta) - otok Korčula.
  2. ^ Malta Garrison Library, A Classified Catalogue of the Malta Garrison Library (Malta Garnizon knjižnica, tajnih Katalog knjižnice Malta Garnizon, str.64)
  3. ^ Cavaliere = Vitez (počasno zvanje)/ Ostojić povjesni izor iz 1858.
  4. ^ Dalmacija, književni list, 1 siječanj 1846; broj 1/ Ostojić povjesni izor iz 1858.
  5. ^ Staroslavenski naziv za Korčulu je Krkar.
  6. ^ U originalnom knjizi datum je bio 250 pr. Kr. Najnovije istraživanje povijesnih stanja daje datum 230 prije Krista
  7. ^ Kraljica Teuta (starogrčki: Τεύτα) je ilirska kraljica od plemena Ardijejaca koja je vladala (oko) od 229 do 227 pr. Kr.(Illyricum & Roman Politics 229 BC-AD 68 by Danijel Dzino- Danijel Dzino, Ilirika i rimske Politika 229 pr. Kr do 68 po. Kr)
  8. ^ Latin: "Pharumque bello captum"
  9. ^ Melite je otok Mljet. Mljet je otok u Jadranskom moru, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Hrvatska.
  10. ^ Corcyra je otok Korčula
  11. ^ Latin: "Divus Augustus deficientes Melitenses et Corcyrenses qui Insulas incolunt; ingenti belli mole superavit, quoniam maria classe praedebatur. Puberes ad unum caesi cetera multitudo sub corona venit"
  12. ^ Ljudi iz regije Veneto/ Ostojić povjesni izor iz 1858.
  13. ^ John Van Antwerp Fine: When Ethnicity did not Matter in the Balkans (John Van Antwerp Fine, Kada etnicitet nije bio važan na Balkanu, str. 62)
  14. ^ Latin: "qui fugiens a persecution galearum Narentinorum construxit arcem in Siralievax"
  15. ^ Latin:"arx fuit in domorio incolum quem locum appellant Bradat apud domum unius hominis probi, et sacnti quem incolae dicunt Sveti Visko"


Vanjske poveznice

Kapela Svetog Kuzme i sv Damjana na otoku Korčuli. Kapela je iz 6. stoljeća poslije Krista. Fotografija Peter Zuvela
















Share this page

<sharethis />