Jedan od prvih primarni izvor spomenuti hrvatsko-Hrvat identitet na Balkanu je Dux Cruatorum Branimero ili kneza Branimira (latinski: dux Croatorum). On se pojavio na kameni natpis, c. 880 AD. Kneza Branimira je Slaven iz Dalmacija. Hrvat ili Horoúathos su imena od Sarmat podrijetla. U 1853 Ruski arheolog ''Pavel Mihajlovič Leontjev'' otkrio Tanaisa tablete. Tablete Tanaisa spominju tri čovjeka: Horoúathos, Horoathos i Horoathos (Χορούαθ [ος], Χοροάθος, Χορόαθος). Oni su pisani na grčkom i u 3. stoljeća iz grada Tanaisa, današnjeg Azov, Rusiji. U to vrijeme regija je imala mješoviti Grčki - sarmat (iranski) populacije. Termin slavenski prvi su upotrijebili Bizant (tj. Prokop-bizantski učenjak, Jordanes-6. stoljeća rimski birokrata), i bio zabilježen je u 6. st. (cia. 550) na grčki (Σκλαβῖνοι-Sklabenoi). Kasnije na latinskom je pisana Sclaveni. | Jedan od prvih primarni izvor spomenuti hrvatsko-Hrvat identitet na Balkanu je Dux Cruatorum Branimero ili kneza Branimira (latinski: dux Croatorum). On se pojavio na kameni natpis, c. 880 AD. Kneza Branimira je Slaven iz Dalmacija. Hrvat ili Horoúathos su imena od Sarmat podrijetla. U 1853 Ruski arheolog ''Pavel Mihajlovič Leontjev'' otkrio Tanaisa tablete. Tablete Tanaisa spominju tri čovjeka: Horoúathos, Horoathos i Horoathos (Χορούαθ [ος], Χοροάθος, Χορόαθος). Oni su pisani na grčkom i u 3. stoljeća iz grada Tanaisa, današnjeg Azov, Rusiji. U to vrijeme regija je imala mješoviti Grčki - sarmat (iranski) populacije. Termin slavenski prvi su upotrijebili Bizant (tj. Prokop-bizantski učenjak, Jordanes-6. stoljeća rimski birokrata), i bio zabilježen je u 6. st. (cia. 550) na grčki (Σκλαβῖνοι-Sklabenoi). Kasnije na latinskom je pisana Sclaveni. |