KorÄula Povijest
- Nikola Ostojić - Povijesni Kompendij otoka Korčula [1]
(Izvorno je napisano na talijanskom jeziku. Tisak tvrtka G. Woditzka - Zadar/Zara 1858.)
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka (work in progress). Članak na engleski ovdje ! |
Prvo poglavlje - Podrijetlo i događanja
Neki očevi povijesti pišu o spisima Ditte [2] koji je bio iz Kreti. Kada piše o ratu Troje, on je napomenuo da Antenore je došao prvi na otoku i izgradio grad. Zbog tamne izgled svojih šuma otok je bio pozvan Corcira Melaena (latinski: Corcyra Nigra - Crna Korcyra). Ostali sljedbenici njegove pozicija tvrde da oni nisu bili prognanici iz Ilius, ili bjegunci iz Gnido. Zauzvrat vernakulari od Ditte (rad Cav) [3] Compagnoni, [4] navodi da Antenore ostao u Grčkoj, ali je rekao Aeneas, bio je vjerojatno vođa kolonije i osnivač grada "Curzola" (Korčula).[5] Ova teorija je bila u konkurenciji mišljenje Darete, Phrygian i drugih suvremenika iz tih povjesnih vremena.
Istinitost ove tvrdnje, s obzirom na mitološku kronologiju Alexandrian Heratostene, trebalo da se vratimo oko 1184. prije Krista, u vrijeme u kojem prema Bibliji, Gideon je sudio Izraelu: 126 godina prije Davidova dolaska na prijestolje. No povjesničar, više tradicionalni nego bilo što drugo, ne može se osloniti na tim nejasnim tvrdnjama. Pogotovo kada se suočavaju sa kritikom. Ditte i Darete nisu znali kako bi potrdili svoje povijesne teorije. Bilo da su Antenore ili Aeneas bile vođe, ili Gnidi ili Trojanci kolonizatora otoka. Proučavanje lokalne povijesne starine izaziva uvjerenje da je Korčula u antičko doba nije bila grčko-feničansko mjesto, iako tom periodu postoju neki povijesnih starina ali ova teorija nije potrđena.
Misterija se briše onda kada Iliri postali moćni gospodari Jadrana. Njihov kralj Agron, uzpostavlja autoritet na susjedne otoke, također okupira Korčulu (u 230. prije Krista).[6] Nakon njegove smrti Korčula dobiva opeta svoju nezavisnost, kasnije udovica kraljice Teute [7] preuzima kontrolu otoka. Dok se Demetrije Fario imenovan kao župan, Korčula se predala Rimljanima zajedno sa Lesina (Hvar), njegova domovina. Dali su Agron i Teuta nasilno okupirale otok s upotrebom oružja, ne može se potvrditi. Aleksandrijskog Appiano samo kaže : "i jednom (oni) osvojili otok Pharum (Hvar)"; [8] što se nam čini kao kombinacija.
Samo u doba Cezara Oktavijan August (35. prije Krista) povijesti ljudskog zbivanja postanu jasnija. Poznato je sada po prvi put, da Curzolani (stanovnika Korčule) pokušali izboriti svoju slobodu s vlastitom krvlju. Dali su otpor s tjeskobno hrabrostču protiv Trijumvir i njegovu vojsku. Trijumvir je osobno došao osvojiti otok. Kazna bila je jednaka otpora. Aleksandrijskog Appiano nam govori o težini kazne i uzrok rata:
| “ | Nakon žestokog rata, Divus Augusta porazio stanovnike Melite [9] i Corcyra,[10] koji su u to vrijeme, bili predkraju svoji zaliha, razlog za rat je bio da su ti otočani su se dali u piratstvo i zarazili more sa svojim flota brodova. Sve odrasle osobe su ubijeni, dok je preostali ljudi su prodani kao robovi. [11] | ” |
Oktavijan donio represiju i štetu otoku, ali nije smatrao da je otok nije nedostojnim njegovom pažnjom. Slanje rimskih kolonista za bolje razumijevanje i regulirati navike, za bolju kultivaciju, on je stime smanio orginalu agresiju rimke vojske. Nadgrobnih spomenika koji su pronađeni među povijesni ostacima raspršena na otoku svjedoči na postojanje rimske kolonije, oni objašnjavaju njihovu namjenu.
Korčula od svojih početaka do danas, bila je u postojanju 3038 godina, i klasificira povijesni politički život u slijedećim fazama:
- Slodbodna s vlastitim neovisnost do okupacije Agrona, a onda za vrlo kratkim intervalima po Teuta, Rimljani (Octaviano Augusta), a zatim u vrijeme Veneti [12] 1180.-1252., 1254.-1258., i od 1418. - 1420., u cjelini.
- U skladu s rimskih careva prvi sa zapada, a zatim s istoka, od Augusta do Heraklije do 642.
- Pobjedeni i stavljeni pod kofederaciju Narantani (Neretvanska-slaveska kneževina) [13] 642.-999.
- Osvojili Veneti pod vodstvom dužda Pietra II Orseolo 999. do 1100.
- Održan pod Đenovljani 1100. - 1129.
- Zauzevši ponovno pod Popone Zorzi, od Regija Veneto, a od strane Republike pod kući Zorzi 1129. - 1180., 1252. do 1254., a od 1258. do 1357.
- Posjedovali u ime kralja Ugarske iz 1257. i uz kraće prekide od Đenovljanin do 1418.
- U 1420. posvetivši sama od sebe Republici Veneciji. Oslobođen od poreza sve do 1797. od strani Venecije.
- Predali se zajednom sa Republici Veneciji, Napoleonu Francuskoj. Sjedinjeni s Kraljevine Italije 1806. do 1807., a kasnije 1808. - 1813. aneksiran s dalmacijom pod ilirskom pokrajinom.
- Rusija zauzme otok u 1808.
- Zauzeto od Francuske od strane Engleza 1813. - 1815.
- Okupirana od strane Austrije, prvo od 1797. do 1806., kasnije pod Bečkim (Wien) Ugovor od 1815. do danas 1858.
Drugo poglavlje - Bitke na otoku Korčuli
Zaštićen pod rimski orlovima, Korčula je uživala mir i bilo je obilato. Ni zbog povjesni promjene nije ona pokušala tražiti slobodu, a na prvo Korčula je bila vjerna Rimu. Rimsko carstvo se podijeljilo i Korčula je bila pod vlašću Konstantinopola. Kada je Cezar izgubio moč, dana boli su bili bliži.
Od vrlo starih izvora otkrili nedavno, koji se smatraju ne apokrifnim, pišu kako je zastrašujuće invazija Narentani (Neretljani) bilo otoku, kada je određeni kralja koji je, bježeći od progona narentaske flote, je sagradio tvrđavu u Siralievaz.[14] U njoj su bili stacionirani sto sljedbenika, koji s uspjeli spremiti za obranu otoka. Po izvoru ovaj je kralj morao je da nagradio dodatni utvrde: Maxima Autem, kaže u izvješću,
| “ | ali najveća utvrda je bila jedna podignuta u mjestu koje mještani nazivaju Bradat, u blizini je bio stan jednog dobrog čovjeka, svetac čije je ime Sveti Visko [15] | ” |
On je imao stanovnika Korčule opremiti šest zatvora i tri skloništana na svom trošku. Od svega toga postoje očite ruševine koje se do danas vidu.
| “ | (kralj) je podignuo tri skloništa u luku prema sjevernoj strani brda koje se zove Gradina, gdje je naš milostivi kralj flote nekad bio stacioniran ... , Ne tako daleko od unutrašnjih otoka, nalazi se mjesto povoljno za borbu protiv moćne Narentani gusara, koji su postali velika neugodnost. | ” |
Unatoč nemilosrdnoj obrane hrabih stanovnika, najviše od Mattani u tvrđavi Siralievaz, svaki napor je bio beskoristan. Kralj je bio prisiljen pobjeći s otoka, u stvari on je skoro sam bio uhačen od strani Narentani na zapadnog dio otoka. On je bio spašan od strane svojih otočani. Jedan izvor daje njegovo ime kao Ristle. Osoba koja je to napisala je bio ministar kralja. Nakon njegove smrti (kralja) koje se dogodile na drugom mjestu (Ottoniero kraljevskim brat je bio tu), navodi da je on se vratio na otok, gdje je imao sestru desponsata zaštitnika Spahi:
| “ | (ministar kaže: imao sam) sestru udana za zaštitnika Spahi,[16] moga gospodarova lijepa zemlja, Sitnizza gdje bi stavio svoj šator i lovijo ptice .. .. i našao sam da su Narentani opljačkali mnoge stvari. Moja snaga me napustila kad sam vidio flotu i polja ... Ne možemo s pomaknuti naprijed da ne pregovaramo s našim snažnim neprijatelj. | ” |
Teška agresije je počinjena na oba mjesta koje ruševine još uvijek mogu se vidjeti u Bradat i Potirnu. Mjesta su naseljena sa rimskih obitelji, to su bili nadgrobnih spomenika i mnoge druge drevne starina koje su s iskopali.
Miroslav, Nemanja i Stracimir
Miroslav, Nemanja i Stracimir, grofovi Chelmo,[17] koji s osječaju značajnjim zbog novih osvajanjima su posjedovale teritorije Narenta (Neretljani), Macarsca (Makarska) i Stagno (Ston). Oni su htjeli osvojiti Ragusu (Dubrovnik), i na štetu katolicizma su htjeli da osvoju i Korčulu.[18] Stoga je Stracimir je s snažnu vojsku, koja je iznosila oko dvadeset tisuća vojnika, u 1181 napao Korčulu. Stracimir i njegova vojska s spustili u dalekom dijelu grada i počeli terorizirati otok s čelikom i vatrom.
Napomena od urednika
- Nikola Ostojić je napisao: "Korčula u antičko doba nije bio grčko-feničanski mjesto".
Napomena: Grčka kolonija je osnovana na Korčuli. Grčki kolonisti napravili su malu koloniju na otoku u 4. ili 3. st. prije Krista. Lumbarda Psephisma je kameni natpis koji je dokumentirao događaj i koji je bio pronađen na otoku Korčuli. Psephisma je iz Lumbarde, (malo selo na istočnom kraju otoka), gdje je otkrivena u 1877. od strane Božo Kršinić (Ostojić je napisao knjigu/libro 1858).
Grci su osnovali naselja na temelju dogovora s predstavnicima lokalnih Ilira, koji su bili Pil i sin mu Daz.
Poveznice
Bilješke i reference
- ^ Nikola Ostojić je iz Blato (Blatta) - otok Korčula.
- ^ Malta Garnizon biblioteka, Katalog knjižnice Malta Garnizon, str.64 (A Classified Catalogue of the Malta Garrison Library by Malta Garrison Library)
- ^ Cavaliere = Vitez (počasno zvanje)/ Ostojić povijesni izvor iz 1858.
- ^ Dalmacija, književni list, 1 siječanj 1846.; broj 1/ Ostojić povijesni izvor iz 1858.
- ^ Staroslavenski naziv za Korčulu je Krkar.
- ^ U originalnom knjizi datum je bio 250. pr. Kr. Najnovije istraživanje povijesnih stanja daje datum 230. prije Krista
- ^ Kraljica Teuta (starogrčki: Τεύτα) je ilirska kraljica od plemena Ardijejaca koja je vladala (oko) od 229. do 227. pr. Kr. (Danijel Dzino, Ilirika i rimske Politika 229. pr. Kr do 68. po. Kr-Illyricum & Roman Politics 229 BC-AD 68 by Danijel Dzino)
- ^ Latin: "Pharumque bello captum"
- ^ Melite je otok Mljet. Mljet je otok u Jadranskom moru, u Dubrovačko neretvanskoj županiji - Hrvatska.
- ^ Corcyra je otok Korčula
- ^ Latin: "Divus Augustus deficientes Melitenses et Corcyrenses qui Insulas incolunt; ingenti belli mole superavit, quoniam maria classe praedebatur. Puberes ad unum caesi cetera multitudo sub corona venit"
- ^ Ljudi iz regije Veneto/ Ostojić povijesni izvor iz 1858.
- ^ John Van Antwerp Fine, Kada etnicitet nije bio važan na Balkanu, str. 62 (John Van Antwerp Fine, When Ethnicity did not Matter in the Balkans)
- ^ Latin: "qui fugiens a persecution galearum Narentinorum construxit arcem in Siralievax"
- ^ Latin:"arx fuit in domorio incolum quem locum appellant Bradat apud domum unius hominis probi, et sacnti quem incolae dicunt Sveti Visko"
- ^ Spahi ili Patronus je netko tko je poduzeo ulogu da zaštitili interese svoje zajednice.
- ^ Chelmo ili Zahumlje je bilo srednjovjekovno samostalno područje. Zahumlje u tom vremenu su vladali srpski plemići. Prvi srpski kralj Raške je bio Stefan Nemanja. Raška je bila srednovjekovna srpska država (Stracimir se takorđer naziva Costantino )
- ^ John Van Antwerp Fine, Kasnoga Srednjeg Vijeka Balkan, str. 8 (John Van Antwerp Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century )
Vanjske poveznice
<sharethis />