Jugoslavija i totalitarni komunizam

MyWikiBiz, Author Your Legacy — Wednesday November 27, 2024
Revision as of 15:01, 5 May 2011 by Peter Z. (talk | contribs) (added statement by Aleksandar Rankovic)
Jump to navigationJump to search
   Ovo je osnova ili početak budućeg članka (work in progress)

Titoizam i totalitarizam su političke ideologije koje su dominirale povijest bivše Jugoslavije.[1] Kao politička ideologija Titoizam je nastao nakon raskida odnosa ižmeđu Jugoslavije i Sovjetskom Savezom. Jedna stranka, Komunistička partija Jugoslavije i vođa Josip Broz Tito su vladali Jugoslavijom. To je bio totalitarni politički sustav.[2] Josip Broz je bio član sovjetske policije NKVD i Sovjetske komunističke partije.

NKVD je bila zloglasna tajna policija koja je izvršavala političke represije. Tito i njegovi suradnici su stovrili tajne Jugoslaveske policije u stilu NKVD i KGBa. To su bili UDBA i OZNA. Režim je opustio djelomičo svoj autoritet (u 1960.-ih), iako je Jugoslavija je uvijek bila totalitarna diktatura i jednopartijska država.

  • Vladimir Geiger iz Hrvatskog instituta za povijest:
Popis žrtava njemačkog uključuje 26.000 žena i 5.800 djece koja su umrla u jugoslavenskim kampovi-Geiger, rekao je.

Komunistička propaganda i kult ličnosti unutar bivše Jugoslavije

Jugoslavenski komunistički propagandni stroj je baziran na Sovjetskom Savezu. Titov kult ličnosti je sličan Josif Staljinu. Jugoslavenski komunisti su koristili učlanjenja djecu u društveno-političkom životu (Savez pionira Jugoslavije).

Komunističke političke, povijesne i filozofske tečajevi su svi bili dio općeg obrazovanja. Oni se mogu naći u bilo kojem školskom udžbeniku. Enciklopedije su bile napisana u istom stilu kao Velika sovjetska enciklopedija. Režim je koristio propagandu da pokaže superiornost titoizma i socijalističke Jugoslavije nad drugim društvima i političkim sustavima.

Kampovi i komunističke logore nakon Drugog svjetskog rata

Barbarin rov, blizu mjesta Huda Jama, u Sloveniji. Tu se nalazi masovna grobnica i mjesto je pokolja - Sovenija. Jedan od mnogih mjesta pokolja koja je počinila Jugoslavenska Armija.

U 1946. u jugoslavenskim kampovi bilo je 17,485 folksdojcera.

Napomena. Informacije je iz "Hrcak Portal of scientific journals of Croatia". Znanstveni časopisa je "PRILOG ISTRAŽIVANJU PROBLEMA BLEIBURGA I KRIŽNIH PUTOVA (U POVODU 60. OBLJETNICE)." Znanstveni časopis je napisao Zdravko Dizdar hrvatski povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijesti u Zagrebu:

U 18/1/1946. u jugoslavenskom Kampovi bilo 117,485 folksdojcera (58, 821 žena, 32 214 muškaraca i 24, 422 djece).[3]
Ovaj prilog, povodom 60-te obljetnice tih tragičnih događaja, mali je pomak jer uz korištenje poznatih podatka donosi i niz do sada nepoznatih i neobjavljenih izvornih dokumenata, uglavnom iz dokumenata jugoslavenskih vojnih i političkih vlasti 1945.-1947. godine. Među tim dokumentima dominiraju oni koji se odnose na područje Hrvatske, iako se većina logora pa i brojna, još neistražena stratišta nalaze izvan nje na drugim područjima bivše DF/SF Jugoslavije. Bez obzira na to nadam se da će čitatelji i s onim ovdje predočenim dobiti jednu cjelovitiju sliku o događajima vezanim za Bleiburg i križne putove, odnosno o stradanjima brojnih hrvatskih ljudi, o čemu više dokumenata najizravnije govori, od onih pojedinačnih strijeljanja pa do strijeljanja cijelih skupina, negdje neprekidno i po nekoliko dana.

Etničko čišćenje Nijemaca [4] i Talijana (fojbi pokolji), su bila obavljena u Jugoslaviji. [5] Duž dalmatinske obale talijanski (npr. Zadar) se govorio [6][7] tisućljeća, to više nije bilo nakon 1945/46.

Pregled logorima u Sloveniji u 1945

1. Koncentracijski logori za pripadnike njemačke nacionalne manjine gdje su bili i žena i djeca.[8]

  • Strnisce blizu Ptuja
  • Hrastovec kraj Sv. Lenart u Slovenske Gorice
  • Studencima kod Maribora
  • Brestrnica kod Maribora
  • Kamnica kraj Maribora
  • Tezno kod Maribora
  • Teharje kod Celja

Izvještaja Aleksandra Rankovića

Aleksandra Ranković ministar unutrašnjih poslova i šefvojne i tajne policije u Beogradskoj skupštini 1. veljače 1951. izjavio:

kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3.777.776 zatvorenika, dok smo likvid-irali 586.000 narodnih neprijatelja. [9]
  • 1. veljače 1951. Politika, Beograd, 1.veljače 1951. str.1

Povezani članci

References (izvori)

  1. ^ Fred Warner Neal, Titoizma u akciji: Reforme u Jugoslaviji nakon 1948., str.49 na engleskom jeziku (Fred Warner Neal, Titoism in Action: The Reforms in Yugoslavia after 1948 )
    • "U totalitarne države, osobne slobode i ljudskih prava, (bez iznimke) najviše su rukama policije. Da je Jugoslavija nije bila iznimka priznao je Aleksandra Rankovića, sam šef tajne policije. Ova organizacija je poznata u Jugoslaviji kao UDBA."
  2. ^ Europska javna rasprava "zločine počinjene od strane totalitarnih režima" Izvješća i postupak od 8. travnja Europske javnu raspravu o "zločinima počinjenim od strane totalitarnih režima ", u organizaciji slovenskog predsjedništva Vijeća Europska unija (siječanj-lipanj 2008.) i Europska komisija. (str.197 na engleskom jeziku)
  3. ^ Z. Dizdar: PRILOG ISTRAŽIVANJU PROBLEMA BLEIBURGA I KRIŽNIH PUTOVA (U POVODU 60. OBLJETNICE): Hrvatski institut za povijest HR 10000 Zagreb, Izvorni znanstveni članak Ur.: 2005-12-15 pdf str. 66/dokument str. 182.
  4. ^ Karl Cordell i Stefan Wolff, Etničkim sukobima: uzroci, posljedice i odgovori (str. 181)
  5. ^ Malcolm Anderson i Eberhard Bort, Granice Europe (str. 77)
  6. ^ Sir John Gardner Wilkinson, Dalmacija i Crna Gora: S putovanje u Mostar Herzegovina.Volume 1 (str 4. i str 362).
  7. ^ Andrew (Andrija) Archibald Paton, Istraživanja na Dunavu i Jadranu, Volume 1 (str. 167)
  8. ^ Europska javna rasprava "zločine počinjene od strane totalitarnih režima" Izvješća i postupak od 8. travnja Europske javnu raspravu o "zločinima počinjenim od strane totalitarnih režima ", u organizaciji slovenskog predsjedništva Vijeća Europska unija (siječanj-lipanj 2008.) i Europska komisija. (str.154 na engleskom jeziku)
  9. ^ KOMUNISTIČKI ZLOČINI NISU ANTIFAŠIZAM POVODOM MEĐUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA,10. PROSINCA 2008. U ime sudionika javnog okupljanja Maja Runje, članica Koordinacijskog odbora Kruga za trg10 000 Zagreb, Jurjevska 47a (str. 19)

Vanjske poveznice

Share this page

<sharethis />